Prošlost
Na mestu današnje Kuršumlije u rimskom periodu se nalazilo značajno naselje Ad Fines, što znači „na kraju” jer je bilo na granici dve pokrajine, Dalmacije i Gornje Mezije. U to vreme predstavljala je jednu od važnih stanica na poznatom rimskom putu Niš-Lješ.
U Vizantijsko doba nosila je naziv Toplice i bila je sedište episkopije ( prvi put se pominje u pisanim dokumentima 1019. Godine, kada je ustanovljena Toplička episkopija).
U srednjem veku bila je prva prestonica Stefana Nemanje. Između 1159. I 1168. godine, on je ovde sagradio svoja prva dva manastira Sv. Nikolu i Sv. Bogorodicu, i pokrio ih olovom koje je davalo blještav odsjaj, pa je mesto nazvano Bele Crkve.
U doba Turaka tu je bilo sedište lokalne turske vlasti i jedan od najvećih manastirskih trgova olova i srebra u tom delu Balkana. Na početku turske vladavine mesto se zvalo Kursumlu-Kilise, sto je ustvari samo prevod ranijeg srpskog naselja Bele Crkve. Ovo ime je neposrednije isticalo uzrok sjaja i blještavosti Kuršumlijskih crkava, a to je njihov olovni, na turskom jeziku kursumlu - pokrivac. Uoči oslobađanja od Turaka u srpskim dokumentima se pominje kao Kuršumlje, i najzad po oslobađanju od Turaka 1878. godine Kuršumlija.
Za vreme prvog srpskog ustanka Karađorđevi ustanici su sedam godina držali kraj oko Lukovske Banje a četiri puta napadali Kuršumliju, dok je Stanoje Glavaš 1806. oslobodio i držao kratko vreme. Kuršumlija je od Turaka oslobođena 19. januara 1878. godine.
U Prvom svetskom ratu Kuršumlija je postala poznata po Drugom "gvozdenom" puku i Topličkom ustanku iz 1917. godine, ciji je zvanični predvodnik bio Kosta Pećanac. U ovom ratu Kuršumlija i okolina su pretrpeli velike ljudske i materijalne gubitke.
U Drugom svetskom ratu Nemci su okupirali Kuršumliju 12. aprila 1941. godine. Bugari su okupirali grad i okolinu 25. marta 1942. godine, sve do oslobođenja 28. avgusta 1944. godine.
Na mestu današnje Kuršumlije u rimskom periodu se nalazilo značajno naselje Ad Fines, što znači „na kraju” jer je bilo na granici dve pokrajine, Dalmacije i Gornje Mezije. U to vreme predstavljala je jednu od važnih stanica na poznatom rimskom putu Niš-Lješ.
U Vizantijsko doba nosila je naziv Toplice i bila je sedište episkopije ( prvi put se pominje u pisanim dokumentima 1019. Godine, kada je ustanovljena Toplička episkopija).
U srednjem veku bila je prva prestonica Stefana Nemanje. Između 1159. I 1168. godine, on je ovde sagradio svoja prva dva manastira Sv. Nikolu i Sv. Bogorodicu, i pokrio ih olovom koje je davalo blještav odsjaj, pa je mesto nazvano Bele Crkve.
U doba Turaka tu je bilo sedište lokalne turske vlasti i jedan od najvećih manastirskih trgova olova i srebra u tom delu Balkana. Na početku turske vladavine mesto se zvalo Kursumlu-Kilise, sto je ustvari samo prevod ranijeg srpskog naselja Bele Crkve. Ovo ime je neposrednije isticalo uzrok sjaja i blještavosti Kuršumlijskih crkava, a to je njihov olovni, na turskom jeziku kursumlu - pokrivac. Uoči oslobađanja od Turaka u srpskim dokumentima se pominje kao Kuršumlje, i najzad po oslobađanju od Turaka 1878. godine Kuršumlija.
Za vreme prvog srpskog ustanka Karađorđevi ustanici su sedam godina držali kraj oko Lukovske Banje a četiri puta napadali Kuršumliju, dok je Stanoje Glavaš 1806. oslobodio i držao kratko vreme. Kuršumlija je od Turaka oslobođena 19. januara 1878. godine.
U Prvom svetskom ratu Kuršumlija je postala poznata po Drugom "gvozdenom" puku i Topličkom ustanku iz 1917. godine, ciji je zvanični predvodnik bio Kosta Pećanac. U ovom ratu Kuršumlija i okolina su pretrpeli velike ljudske i materijalne gubitke.
U Drugom svetskom ratu Nemci su okupirali Kuršumliju 12. aprila 1941. godine. Bugari su okupirali grad i okolinu 25. marta 1942. godine, sve do oslobođenja 28. avgusta 1944. godine.
Spomenik Milutinu Uskokovicu
Нема коментара:
Постави коментар